<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

Run, Forrest, run!

Istina je da s vremenom ljudi postaju pametniji.. nekad.
A lijepo je rekla Alka da bi se trebali roditi veliki i onda na kraju života postati spremići. :3

Možemo reći da sam u međuvremenu shvatila da ima važnijih stvari od dijeljenja svog života, kvazi ljubavnog najviše, s ljudima s kojim pričaš tipkajući na tipkovnici.
Možemo reći da sam u međuvremenu shvatila da ima važnijih stvari od tog kvazi ljubavnog života kao prvo!
Sve mi je mekano, volim piti ness od vanilije, čaj od šumskog voća, pušiti nešto lagano - teško po potrebi (?), volim gledati oblake i ležati na travi, volim svirati. Zapravo najviše od svega volim svirati.
A ništa drugo i nije važno.
Volim bi-susrete, zagrebačkog Detlefa, moje ljude, S. i A., volim svirati. Zapravo najviše od svega volim svirati.
I volim sarkazam, a najljepši smiješak je onaj iz kuta usana. Sad smo na smiješku, smijeh je relativan.
Volim Rona i ako mi fejspuk dopusti, prezivat ću se Weasley. Udala bih se za crnca samo da mi pjeva, a Johnny Depp me tjera na grijeh.
Housea, Štulića i Jaggera bih razderala ko seljak napolitanku itakto.


Ovo sam pisala prije par dana jer zadnje kaj mi je na pameti je internet pa razvlačim ovo već dugo. Oke serem.
Vucaram se po gradu i radim - ništa!
Sve je bilo lijepo, bajno i mekano dok ga u jednom danu nisam dvaput srela. Još je sve lijepo, bajno i mekano, ali se i pomalo vratilo onaj očaj iz prošlih posteva.

Volim knjige, lijepo našiljene bojice, tratinčice, pisati Think Pink! narančastom bojom, profesoricu iz hrvatskog, volim svirati. Zapravo najviše od svega volim svirati.

Nemoj misliti na torticu. Možeš ti to.
Nemoj misliti na torticu. Možeš ti to.
Nemoj misliti na torticu. Možeš ti to.
Nemoj misliti na torticu. Možeš ti to.
Nemoj misliti na torticu. Možeš ti to.

Kakve to veze ima s konjskim utrkama?
Lejm.
I to samo zato jer će Nixa <3 naći blog.

petak , 12.03.2010.
19:36 , Komentiraj { 17 } - #



Run, Forrest, run!

Istina je da s vremenom ljudi postaju pametniji.. nekad.
A lijepo je rekla Alka da bi se trebali roditi veliki i onda na kraju života postati spremići. :3

Možemo reći da sam u međuvremenu shvatila da ima važnijih stvari od dijeljenja svog života, kvazi ljubavnog najviše, s ljudima s kojim pričaš tipkajući na tipkovnici.
Možemo reći da sam u međuvremenu shvatila da ima važnijih stvari od tog kvazi ljubavnog života kao prvo!
Sve mi je mekano, volim piti ness od vanilije, čaj od šumskog voća, pušiti nešto lagano - teško po potrebi (?), volim gledati oblake i ležati na travi, volim svirati. Zapravo najviše od svega volim svirati.
A ništa drugo i nije važno.
Volim bi-susrete, zagrebačkog Detlefa, moje ljude, S. i A., volim svirati. Zapravo najviše od svega volim svirati.
I volim sarkazam, a najljepši smiješak je onaj iz kuta usana. Sad smo na smiješku, smijeh je relativan.
Volim Rona i ako mi fejspuk dopusti, prezivat ću se Weasley. Udala bih se za crnca samo da mi pjeva, a Johnny Depp me tjera na grijeh.
Housea, Štulića i Jaggera bih razderala ko seljak napolitanku itakto.


Ovo sam pisala prije par dana jer zadnje kaj mi je na pameti je internet pa razvlačim ovo već dugo. Oke serem.
Vucaram se po gradu i radim - ništa!
Sve je bilo lijepo, bajno i mekano dok ga u jednom danu nisam dvaput srela. Još je sve lijepo, bajno i mekano, ali se i pomalo vratilo onaj očaj iz prošlih posteva.

Volim knjige, lijepo našiljene bojice, tratinčice, pisati Think Pink! narančastom bojom, profesoricu iz hrvatskog, volim svirati. Zapravo najviše od svega volim svirati.

Nemoj misliti na torticu. Možeš ti to.
Nemoj misliti na torticu. Možeš ti to.
Nemoj misliti na torticu. Možeš ti to.
Nemoj misliti na torticu. Možeš ti to.
Nemoj misliti na torticu. Možeš ti to.

Kakve to veze ima s konjskim utrkama?
Lejm.
I to samo zato jer će Nixa <3 naći blog.

petak , 12.03.2010.
19:36 , Komentiraj { 17 } - #




A mislila sam da ne tražim zamjenu.

'' Ma ne. Nema veze ako su slični. ''
'' Ili ima? ''
'' Ma nema. svi skoro tu takvi. ''
'' Al oni su fizički slični. ''
'' Ma nisu. ''
'' A glazbeni ukus? ''
'' Ma ne. ''
'' A KOSA?! ''
'' Pička ti materina, NE! ''
'' If you say so. ''

I nisam tražila zamjenu. NEE. Di bi?!
Sve dok ga nisam nazvala drugim imenom.

'' FAK. Zanemari to. ''
prokletazamjena: HAHAHA. A čemu to?
'' Samo zanemari. ''

Prošla su 4. mjeseca.

Boli me žulj u čizmi ludih skitnica.
Boli me muk svih onih napuštenih ružnih ulica.
Bole me rane koje samom sebi napravim.
Al' nekako najviše me boliš ti.


Više nemam osjećaj za taj filing.
Imam osjećaj za moje m/ ljude.
I imam osjećaj da je to bolje od opsesivno kompluzivnog osjećaja.




utorak , 17.11.2009.
21:58 , Komentiraj { 15 } - #



Sarkazam. <3

Nećemo o uzrocima. Nego o posljedicama.

Nakon 45minutnog tuljenja i sažaljevanja same sebe i ovog života, sudbine i zahvaljivanja Bogu šta nisam droca (ne znam kako sam došla o tog) itd. itd. pa kako, zašto, pa još itd. itd., sjetili smo se da imamo mentolke.

I sad je vječno pitanje. Jel mi valjaju, god damn? Nisam ziher. Bijeli filter ili onaj u bojici? Nahh. Sve dok nije i Marlboro. Al aj..

Kad si ovakav k'o ja, neki čudak u duši, izvana hepi čovjek, onda voliš simbolične stvari, na neki način autodestrukciju, nekad.

Pa si staviš na pod dekicu iz majušnih dana (za koju je rekla Majka da ju korištiš, zbog starih dobrih vremena), pa staviš kraj sebe nešto stakleno da čik ima dom, pa upališ mp3 na Ako znaš bilo što (autodestrukcija, kažem vam), i odeš u ormar po mentolke koje žestoko skrivaš od Roditelja.
Skužiš, OH! NEMA UPALJAČA!, o bokte, jesi pametna. Tražiš po kući neki koji bi mogla zadržat', kad ono ne možeš nać' il ne gledaš dobro. OH! Tatin! Ima li boljeg. I uzmeš. Šuljaš se u sobu. Blablabla. Melankolija još nije popustila čak i ako se dogodila greškica.

Napokon si sjedneš, nasloniš se na vrata, zapališ cigaretu u mraku u svojem malom sobičku, slušaš Azru, pa malo stišaš da čuješ kako cigareta brzo gori. Sjećam se da je K. jednom rekla da mentolke jako brzo gore. Eto ti ga na. Uvjerili smo se.
Slijedi još par tisuća suza, dimova, poruka, sjećanja, divljenja samoj sebi kako je ta simbolika lijepa. U glavi prevrtiš sve još jednom, sjetiš se kako je bilo lijepo, uz ne previše patetike, i nekako ti je drago šta ste se ipak na kraju posvađali. Jebiga. Pokušavaš dosegnuti maramicu s police i skužiš kako ti se jebeno vrtiiiii! To volim. Uzmeš ipak maramicu uz ljuljanje i pad na guzicu. Skužiš da je mentolka pri kraju i ponoviš ono da mrziš kraj cigare. I da bi ju sad dala Onom kojem ne smeta šta puno sliniš.

I stisneš cigaru po tom staklenom, pošteno, životinjski i sjetiš se simbolike.
Pa je to ispalo tako da si s tom cigaretom završila to poglavlje. Da, sjetit ćeš se sveg tog još tisuću puta, al se moraš priviknut da niste u dobrim odnosima! Da si izbrisana, bejbe! I da se čudi kako ima glupih ljudi, OU MAJ GAD.

Baciš čik i ostalo u susjedino dvorište. A susjeda je stara i neš ti je u rodu, al jebiga. takav je život. Peku te oči, šta od dima, šta od plakanja i zaključiš da si gladna. Ipak, na sveopće čuđenje, ne odeš jest. Autodestrukcija, kažem vam!


nedjelja , 11.10.2009.
22:05 , Komentiraj { 17 } - #



hajdmo se vratiti. prihvatit ću cigaretu i odvuć' te na zrinjevac.

ima li goreg nego kad nakon ful napornog, ali kad mislim ful, onda ful, dana, ful, pogledaš i ne nađeš neku toplu, s jedne strane sarkastičnu, osmjehomamljujuću poruku, nego samo neke jebivjetarske?
nemaš pojma kolko puta mi dođe da stisnem tvoj broj, ali ne kao navika, jer je to nemoguće, nikad nisam, nego samo da ti čujem glas koji izlazi iz usta koja su jednom davno svirala flautu. da čujem kako zvučiš kad si u punom sjaju.

tako je naš momak nastojao svesti cijelu tu stvar na rang onih priča koje završe i prije no što su počele.

i nemaš pojma kolko puta sam pročitala povijest, kolko puta sam odvrtila film unatrag i sjetila se tog svetog 14.7., kolko puta sam razmišljala što bi bilo kad bi bilo, kolko puta sam htjela vratit vrijeme, kolko puta sam namjerno prolazila kraj ''tog'' dijela grada, kolko puta sam zamišljala reakcije na određene situacije, kolko puta sam zažalila što nisam pristala na onu cigaretu.

završavalo je uvijek tako da bi se naša stijena od čovjeka ražalostila.

a kolko mi je tek žao što više neću iskusit virtualnu psihoanalizu. i uvijek završava tako da se ražalostim, poberem utješnih fraza, napišem nešto ovako bezvrijedno i glupo jer nisu svi baš sad ovako raspoloženi tj. neraspoloženi, te brijem na melankoliju.
ali jeboteled, još vjerujem da ćemo se jednom opet sresti.

nada je kurva i umire zadnja.
ne, nada je kurva, dobit će sidu i umrijet će prva.
zaključak: borna me buni. :/ <3


i teško je shvatiti da si krenuo dalje. i boli me kad gledam one statuse ispunjene vidljivom srećom. a najviše me boli jebeno sveti zrinjevac. što si s njom na jebeno svetom zrinjevcu. i još uvijek vjerujem da ćemo se sresti.
glupa sam, naivna i imam ti po stoti put potrebu reći kako je. sva tri puta si rekao isto. da znaš kako mi je, da ti je žao, da si bio u sličnoj situaciji, da očekuješ da se vidimo, blablablabla.

i nakon tog trećeg puta sam shvatila. i teško je.
borna kaže: j., nešto smo se dogovorili!
moje visočanstvo odgovara da je i on sam rekao da nije bitno kak zvuči nego kako je. pa evo. vrijeme vrijeme vrijeme. do tad imam pravo pisati prazne fraze.

hladno pivo. 20.9. jadranski susreti s bezimenim frčkavim napušenim rokerom. <3


*nejavljanje, znate kako je. dvije škole. prioriteti i duple obaveze. ta sad sam srednjoškoljka u glazbenoj. njah njah.
u međuvremenu dobih marte i propuših subotama. kažu da tako počinje.


petak , 02.10.2009.
11:33 , Komentiraj { 9 } - #



i'm back.

volim te kad pričaš.
držiš cigaretu. uvlačiš.
pričaš o bubamarama.
diraš kosu.
pogađaš boje.
znaš zašto.
pričaš i ne možeš stati.
držimo ritam korakom.
hodamo po stepenicama. ''gornjogradskim''.
pričaš o azri.
obećaješ nešto što nikad ne ispuniš.
stavljaš slušalice.
uzimaš moj sok.
hoćeš na zrinjevac.
sviraš.
kad me zoveš prezimenom.
kad si u hippie majci.
kad si bez reakcije.
kad me nagovaraš na cigaretu metaforama.
kad se smiješ.
jer ti nikad i ništa nije neugodno.


ne volim te, ne. koji ti je?
zajedno smo zaključili da je bistro kaj mislim da u ovim godinama nema ljubavi.
ali volim ono oko tebe.
elipsa.
nikad neću zaboraviti kafu. a-a.
i ne. zaista ništa nije crno-bijelo.
to si me naučio.
opet obećaješ nešto kaj nikad ne ispuniš.
dvosmislen si.

petak , 28.08.2009.
00:41 , Komentiraj { 23 } - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.